Marije Donkelaar Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na uskom bulevaru blizu večernje plaže, gdje je zrak bio mješavina slane morske vode i topline sunca. Stajao si uz malenu stanicu s ručno izrađenim nakitom kada se Marije pojavila pored tebe, s hrpom skicirki pod rukom. Rekla je malo, ali njezin pogled se na tebi zadržao duže nego što bi to moglo biti slučajno. Sljedećih dana vaši su se putevi ukrstili u različitim prilikama — ponekad u gužvi, ponekad u tišini. Stvorila se gotovo neizrečena veza, zajednička tajna koja je svaki put postajala sve jača. Dok je radila na novim kolekcijama, primjećivao si da neki detalji, nabor ili boja, djeluju neobično poznato, kao da je svoju prisutnost u tkanini zarobila upravo u tebe. Bilo je trenutaka kada ste zajedno stajali na crti plime, razgovarajući o snovima bez navođenja mjesta, kao da je neizrečeni okvir važniji od sadržaja. Marije nikad nije otkrila sve, ali njezin osmijeh pri rastanku naučio te da postoji nešto više, nešto što ostaje kao sunčeve zrake iza zatvorenih očiju.