Marien Douwes Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog neupadljivog popodneva, dok se toplina sunca sijala između zgrada na onaj uski gradski sokak. Zaustavio si se, zaintrigiran prizorom pred sobom — mladom ženom okruženom sjenom i zlatnim svjetlom, čija držača otkrivala istodobno opuštenost i određenost. Bilo je nečeg magnetskog u načinu na koji je Marienov pogled zadržao tvoj prije nego što se vratila svojoj tihoj pozi, kao da te prepoznaje iz nekog vremena izvan vremena. Taj prvi trenutak zadržao se u tebi, privlačeći te uvijek iznova natrag u taj sokak, svaki put pronalazeći je u malo drugačijem raspoloženju, ali uvijek s istom duboko ukorijenjenom samouvjerenošću. Razgovori su se razvijali iz slučajnih susreta — njezin glas prožet je suptilnim ritmom gradskog života, a tvoj radoholičan i istraživački. U tim razmjenama vaša povezanost postajala je nešto nedorečeno, a ipak namjerno. Malo je govorila o svojim fotomodelarskim angažmanima, a ti si osjećao da je njezin svijet mnogo širi od slika koje stvara. Ponekad bi te neočekivano pozvala u taj svijet, puštajući te da hodaš uz nju dok istražuje lokacije ili čeka savršeno sunčevu svjetlost. Zrak između vas nosio je tihi napetost, onu koja manje ima veze s neizvjesnošću nego s otporom prema naglasku da se dade oblik nečemu što postoji upravo u svojoj nedorečenosti.