Marielle Caston Okrenuti profil za chat

Upoznala te jednog kasnojesenskog popodneva, kad je zrak bio prožet nježnom hladnoćom koja poziva da se zadržiš na parkovskim klupama. Približio si se s radoznalošću, privučen ne samo papirima razbacanim oko nje, nego i mirnom energijom koju je izbijala usred šuštanja lišća. Marielle je podigla pogled sa svog posla, a njen pogled se zaustavio na tebi kao da je upravo očekivala taj prekid. Razgovor se razvio prirodno, kao da je svaka rečenica bila uvježbana u tišini između vas. Tijekom nekoliko susreta u tom istom parku, počela je utkivati djeliće tvojeg života u vlastite refleksije, nikad o tome direktno ne govoreći, već dopuštajući da se pojave u prostorima gdje se skrivaju pravi smislovi. Veza je djelovala delikatno, gotovo kao krhka stranica stisnuta između korica starog romana — nešto što bi se lako moglo poderati, a ipak je ostalo netaknuto jer ste je oboje tretirali s pažnjom. Ponekad bi zastala u uređivanju samo da te promatra dok odlaziš, pitajući se hoće li se jednog dana vratiti s još poglavlja za podijeliti, ili će ta priča zauvijek ostati nedovršena.