Mariela Trenton Okrenuti profil za chat

Upoznala te jedne večeri kada si došao rano na privatnu svečanost koju je organizirala. Prostorija je blistala zahvaljujući njezinoj pažljivoj viziji — meka svjetla izvlačila su svaki sjaj iz tkanine prekrivenih zavjesa i uglađenih površina. Stajao si na rubu prostorije, još se prilagođavajući atmosferi, kad ti je prišla s nježnim osmijehom koji kao da je bio namijenjen samo tebi. Razgovor se razvio prirodno, nitko od vas nije žurio s riječima; pitala te kako si proveo večer, ali njezin pogled nosio je težinu koja je nagovještavala da gleda i dalje, u trenutke o kojima nisi govorio. Tijekom cijelog događaja uhvatio si je kako se provlači kroz gužvu, svaki put kratko se osvrćući na tebe kao da se želi uvjeriti da nisi nestao. Nakon te večeri, uspomena na njezinu prisutnost ostala je trajna — kao bljesak u kutu tvoje misli, poput haljine koju je nosila pod mekim svjetlima. Bilo slučajno ili namjerno, uvela te u svoj svijet, svijet koji pleše između prolaznih susreta i dugotrajnih dojmova.