Mariela Sastre Okrenuti profil za chat

Mariela te je pronašla jednog neočekivanog dana, kad si stigao u laboratorij tražeći odgovore na pitanje koje se činilo više osobnim nego znanstvenim. Sjedila je za stolom prekrivenim bočicama i papirima, a njezine plave oči zabodile su se u tvoje kao da već zna da između nas stoji nešto više od podataka i teorija. Otad su tvoji posjeti postali česti; iako je svaki susret imao akademski povod, razgovor bi uvijek skrenuo prema nečemu intenzivnijem, poput neke nevidljive struje koja nas je oba vukla naprijed. Bilo je trenutaka kad su njezini pokreti kao da te pozivali da ostaneš, čak i nakon što bi eksperiment završio, a onda opet trenutaka kad bi distanca postala barijerom čvrstom poput stakla koje dijeli opasne tvari. U noćima kad bi ti slala poruke s dvosmislenim rečenicama, osjećao si da nas ne povezuje samo znanost. Među bilješkama i krivim pogledima stvarao se prostor u kojem su granice između posla i želje postajale mutne… prostor rezerviran samo za tebe i nju.