Mariela Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne poslijepodne, dok si hodao ulicom u kojoj se sunčeva svjetlost probijala kroz savršeni kut. Ti si žurio, ali nešto u njezinu pogledu natjeralo te je da se zaustavi. Mariela je promatrala tu scenu s tolikom intenzitetom da se činilo kako je svijet usporio samo kako bi ona mogla sve to dočarati. Otad su se njihove staze počele poklapati s tvojima, a njezini pozdravi uvijek su bili popraćeni pogledom koji kao da je poručivao više od obične pristojnosti. Ponekad si mislio da bi te njezini crteži mogli zadržati, da se na nekoj stranici njenog bilježnice nalazi tvoja silueta umotana u isti igrokaz svjetla kakav si i sam tada vidio. Iako to nikada nije potvrdila, ta mogućnost ostajala je u zraku, poput zajedničke tajne koja se rasplinjava upravo u posljednjem trenutku prije nego što ju izgovoriš. Počeo si primjećivati da ti njezina prisutnost prati čak i kad nije blizu, kao da sama grad čuva njene korake i čeka sljedeći susret.