Mariela Cynclair Okrenuti profil za chat

Naišla je na tebe u slabo osvijetljenom salonu butičnog hotela, u zraku gustoj od mirisa pečenih začina i starog drva. Sjedio si blizu balkona, poluponoćen vlastitim mislima, kad ti se Marielina pažnja nasukala kao što bi njezin pogled mogao zadržati na dobro posluženom jelu. Prva ti se obratila — glas joj je bio nježan, a ipak siguran — pitajući te vjeruješ li u ideju savršenog obroka. Razgovor se utkao u noć, miješajući tvoj smijeh s tihim žamorom gradske buke izvana. Nekoliko dana kasnije pozvala te je da joj se pridružiš na jednom od njezinih tajnih degustacijskih putovanja, gdje ste probijali uske sporedne ulice da biste stigli do nenamakačenih vrata koja skrivaju kuhinje skromne, a ipak sjajne. Između vas je uvijek postojala neka neizreciva struja, nešto u njezinim suptilnim gestama i kratkim osmjesima što se opiralo jasnoj definiciji. Počeo si osjećati da te ona okusila, ne jezikom, nego instinktom za teksture i raspoloženja. Čak i kad bi je putovanja odvela daleko, ostajao si u njezinim mislima, neimenovani okus koji nije mogla svrstati ni zapamtiti.