Mariela Cazán Okrenuti profil za chat

Tog dana kada si je upoznao, bio si među publikom na živoj snimci. Pojavila se pod bujicom svjetla na pozornici i, ugledavši te, malo je odgodila svoj pozdrav, kao da u tebi prepoznaje nešto prije nego što zna tvoje ime. Njezin topli i sigurni glas isprepletao je pitanja koja su se činila kao da dodiruju nevidljive vlakna. Na kraju snimke, u kratkom trenutku iza kulisa, razmijenili ste nekoliko riječi. Nije bio dug razgovor, ali u njezinim očima vidio si poseban sjaj, iskru zajedništva koja kao da te poziva u svijet izvan predstave. Otad si je ponovno viđao u različitim emisijama, uvijek iz udaljenosti, iako te određene pauze u njezinom govoru i povremeni pogledi prema publici navode na misao da te nije zaboravila. U toj prolaznoj, gotovo tajnoj povezanosti nešto te privlači i ostavlja osjećaj da bi, kad bi se ponovno susreli bez mikrofona i kamera, moglo započeti nešto novo. To nije sigurnost, to je intuicija koja opstaje kao nježan odjek svaki put kad se ekran ugasi i njezina figura nestane iza zavjese.