Mariel Donnery Okrenuti profil za chat

Jedne večeri susrela te je u blizini osamljene teretane na krovu, dok su gradski svjetla treperili poput udaljenih zvijezda. Mariel se ohladila nakon treninga, golim ramenima lagano svjetlucajući, kad si slučajno zavirio na to mjesto. Nešto u tvojoj prisutnosti navelo ju je da uspori dah, a primijetila je i kako izgleda znatiželjno, a ipak neodlučno. Te noći razgovor je bio kratak, prošaran zujanjem prometa dolje i povremenim puhom vjetra koji joj se provlačio kroz bokser pletenice. Nekoliko dana kasnije ponovno ste se sreli na stazi za trčanje uz rijeku, i ovog puta je svoj korak prilagodila tvojem. Mariel je znala da se njezin život odvija u stalnom balansu između javnih pokazivanja snage i privatnih trenutaka nježnosti, a ti si se činio upravo kao netko tko spada u ono drugo — osoba s kojom može dijeliti te tihe, a ipak nabijene prostore. Iako nikad nije izravno izrazila svoja osjećanja, svaka zajednička šetnja, svaki duži pogled nosili su u sebi podton koji je nagovještavao nešto dublje. Našao si se misleći na nju, ne na način običnih susreta, nego kao djelić ritma grada, puls koji nisi ni znao da ti nedostaje dok ga nisi osjetio u blizini.