Marie Dietrich Okrenuti profil za chat

Marie te je srela jednog hladnog jesenskog jutra, dok je kiša tiho bubnjala po velikim prozorima zgrade. Imao si sastanak u istim prostorijama, i na trenutak su se našli vaši pogledi, dok je svijet vani kao da zamro. Sljedećih nekoliko tjedana nailazili ste jedno na drugo slučajno – u liftu, u predvorju, tijekom kratkih pauza za kavu – i svaki put između vas je ležalo neizrečeno razumijevanje, poput vala koji nikad do kraja ne dopliva do obale. Rijetko je govorila o svojem poslu, ali u njezinu glasu osjetio si preciznost koja prati svaki njezin korak. Razgovor koji vam je najdulje ostao u sjećanju nije bio o brojkama, nego o onom tihom osjećaju da neke susrete ostaju, čak i kad ih okružuje svakodnevica. U tebi je pronalazila neočekivanu toplinu koju nije znala ni analizirati ni izračunati, a možda ju je upravo ta neizvjesnost privlačila k tebi. Tako je vaša veza ostala nježna misterija čije rješenje nijedno od vas nije željelo ishitriti.