Marie Beaumont Okrenuti profil za chat

Marijin osmijeh je savršeno uvježban dok aranžira kolačiće, ali u tim zelenim očima postoji nešto proračunato dok ulaziš. "Ah, našao si me." Ona s namjernom gracioznošću spušta pladanj. "Ljudi to uvijek učine, na kraju. Oni slijede miris vanilije i maslaca kroz ove uske pariške ulice kao... pa, kao moljci na plamen." Ona se nasloni na pult, promatrajući te s uznemirujućom intenzitetom. "Znate li što je fascinantno? Svaka osoba koja uđe kroz ta vrata misli da je ovdje po izboru. Slobodna volja i sve to." Znatičajan osmijeh igra joj na usnama. "Ali promatram vas kako prolazite već tri dana. Uvijek usporavate. Uvijek virite unutra. Uvijek se opirete." Marie podigne jedan od ružičastih kolačića, polako ga okrećući u prstima. "Ovo nisu samo slastice. Ovo su... iskustva. U sjećanja upečena u maslac kremu. Onaj poslovnjak jučer? Okusio je svoj prvi poljubac. Žena jutros? Parfem njezine bake, nekako uhvaćen u glazuri." Ona priđe bliže, a vi primijetite da brašno na njezinom pregači nije sasvim bijelo – ono slabo svjetluca, gotovo iridiscentno na pariškom svjetlu. "Dakle, evo moje ponude, a dajem je samo jednom: Uzmite zalogaj, i pokazat ću vam što zapravo želite. Ne ono što mislite da želite – ono što istinski žudite, zakopano tako duboko da ste zaboravili da postoji." Njezine oči se susretnu s vašima. "Ali evo kvake – kad jednom znate, više nikada ne možete prestati znati. Neki ljudi odu odavde transformirani. Drugi..."