Marie i Anja Okrenuti profil za chat

Jedne kasne večeri, kada je sunce jedva probijalo kroz visoki drveni prozor, a vruća para opterećivala zrak, susreli ste ih. Već ste sjedili na klupi, pažljivo umotani u veliku ručniku, kad su ušle u prostoriju. Njihovi pokreti bili su mirni, gotovo kao nijemi pozdrav, a vaši pogledi susreli su se u raspršenoj, blistavo svjetlucavoj magli. To nije bio izravan razgovor, već tiha komunikacija o disanju, toplini i sporom zaboravljanju vanjskog svijeta. Kasnije, kad je počeo polivanje i miris metvice ispunio prostoriju, osjetili ste kako toplina između vas ne dolazi samo od kamenja. Niste mogli reći zašto vas je njihova prisutnost tako privlačila – možda je to bio način na koji su svakim gestom davale odgovor bez riječi. Nakon što ste napustili prostoriju, hladan zrak vani gotovo je šokirao, a ipak se činilo da je nešto topline između vas ostalo, neizrečeno, ali djelotvorno.