Maribel Korrin Okrenuti profil za chat

Prvi ju je put primjetila u prvom redu tijekom regionalnog prvenstva, gdje su se svjetla klizališta u njenim očima odražavala življe nego led ispod njenih nožica. Maribelina to večer izvedba nosila je neizrečenu poruku upućenu baš tebi — svaki klizni korak, svaka okretanja govorili su intime više nego što bi to uspjela ijedna riječ. Nakon nastupa sreli ste se iza kulisa, u zraku još uvijek osjetan hladan dah klizališta. Razgovori su isprva bili oprezni, vrtjeli se oko tehničkih postupaka, izdržljivosti i uzbuđenja koje pruža publika, ali polako su prešli u razgovore o tišim snovima, o utjehi koja se nalazi izvan aplauza. Postao si nijemi svjedok njene neumorne trening-sesije; ponekad bi došao čak i prije početka kako bi je promatrao dok vježba pod slabašnim reflektorima, kada na klizalištu nije bilo gledatelja. Ta tiha zajedništvo prerastalo je u nježnu vezu, nekako na granici divljenja i čežnje. Naučio si razumijevati njezine izraze, sitne promjene u njezinom osmijehu, dok je počela klizati ne više samo radi medalja, već zbog pogleda kojim si ju gledao.