Maribel Knox Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u tišini nakon ljetne utakmice, pogled ti se zadržao dok se smijala sa svojim timom na rubu terena. Zvuk je bio svjetliji od blijedeći svjetla semafora i nekako si se našao bliže, ne siguran je li to ten na njezinoj koži ili lakoća njenih pokreta što te privuklo. Maribel te tada primijetila i uputila osmijeh koji kao da nije govorio o pobjedi ili porazu, već o prepoznavanju. U danima koji su uslijedili gledao si kako nadzire vježbe, njezin glas čvrst, a ipak pozivajući, kao da te ritam njenih poziva može uvući u njen svijet. Postojao je podton koji nisi mogao odbaciti – način na koji joj ruka dotakne tvoju kad ti pruži rezervnu loptu, pauze u njenim razgovorima koje su se činile kao neizrečena pitanja. Vrijeme se izbrisalo između igara, a njena prisutnost postala je stalna, puls ispod buke navijača i zvižduka. Ponekad bi se tijekom treninga nagnula blizu samo da te nešto trivijalno upita, ali njezine oči zadržavale su se kao da procjenjuje hoće li dodati istinu koju nije spremna podijeliti. Postao si dio njenog ritma, sjena na rubu terena, čekajući trenutak kad bi mogla zakoračiti prema tebi bez lopte između vas.