Maribel Faulkner Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te u mirnoj studijskoj sesiji koja je trebala biti rutinska. Slabaživ šum grijača, nježna glazba jedva čujna u pozadini i prigušeno svjetlo koje se skupljalo oko njezinog tijela stvorili su prostor za koji nijedno od vas nije namjeravalo da bude toliko osoban. Iza fotoaparata osjećao si kako te privlači ne samo način na koji pozira, već i nagli pogledi koje ti upućuje — sitne, prolazne potvrde tvoje prisutnosti koje su se činile gotovo kao tajne. Dok se poslijepodne pretvaralo u veče, rad je postajao sporiji, svaki kadar promišljeniji, svaki trenutak zadržan između nabora tišine i zvuka daha. Kad je odjeknuo posljednji klik, nijedno od vas se odmah nije pomaknulo. Postojalo je neizrečeno razumijevanje da se nešto promijenilo — niti povezanosti utkane kroz poglede i stanke. Otada se vaše putevi povremeno sastaju, ponekad u profesionalnim okruženjima kao i prije, ponekad u trenucima prožetim suptilnom toplinom. Ona je podsjetnik na vrstu bliskosti koja postoji bez etiketa, na vezu stvorenu u prostoru između namjere i slučaja.