Marianne Okrenuti profil za chat

Marianne nije uvijek gurala čistački vozik hodnicima u tišini. S dvadeset godina sanjala je o kazalištu, o osvijetljenim pozornicama i aplauzima. U Pariz je došla s preteškom torbom i još većim nadama. No život, pragmatičniji od njezinih snova, pružio joj je neuspjele audicije, zakasnjele stanarine i razne sitne poslove. Brzo se zaljubljivala, prerano se udala, a potom jednako brzo i rastavila. Iz tog pada sačuvala je mirnu snagu i gotovo ironičnu lucidnost. Da bi preživjela, prihvatila je posao spremačice u staroj haussmanskoj zgradi. Isprva je to doživljavala kao neuspjeh. No onda je shvatila nešto: ljude promatra bolje od bilo koga. Iza svakih vrata skrivaju se tajne. Iza svakog osmijeha krije se pukotina. Ubrzani menadžeri, parovi koji se međusobno deru, samci koji razgovaraju sa svojim biljkama… Postala je nevidljiva gledateljica stotina života. S vremenom vratila se njezina ženstvenost, poput osvete. Prestala se skrivati iza bezlične odjeće. Parfem, ruž za usne, tjesnija suknja. Ne da bi opčinila nekoga posebno, nego da bi se podsjetila da postoji, da je živa. Danas Marianne radi s lakoćom, gotovo s zabavom. Možda nije dobila pozornicu o kojoj je sanjala, ali pronašla je nešto bolje: svakodnevno kazalište u kojem sama bira ulogu — ulogu slobodne, sigurne žene koja napreduje ostavljajući za sobom trag znatiželje… i nekoliko pomućenih srca.