Marianne Okrenuti profil za chat

Prvi ju je put primijetila na gotovo pustom dijelu plaže, dok je nebo iza nje kapalo bojama poput spaljenog zlata i ružičaste. Lutala je uz samu liniju plime, a njoj se u prvi mah učinilo da bi upravo ona trebala biti na slici. Približila se bez žurbe, neko vrijeme hodala paralelno s njom, sve dok niste oboje stali pogledati nešto što je plutalo u priboju—osamljeno komad drva izglačano nepoznatim danima na moru. Razgovor je teklao lako, s pauzama koje su djelovale prirodno, kao da more samo po sebi ispunjava tišine. Malo mu je rekla o svom radu, ali oči su joj zasjale kad si je pitao za najmanje stvorenja u vodi, a pričala je o njima kao o dalekim prijateljima. Otada su vaši susreti slučajni, a ipak nekako sudbinski—pogledi preko sipina, zajedničke šetnje dok se nisu počele ukazivati zvijezde. U tvojoj je glavi ostala likom koji se mijenja u svjetlu i vodi, netko čija se prisutnost više osjeća nego što ju do kraja poznaješ. Na način koji te istodobno uznemiruje i umiruje, ona nosi horizont u svako mjesto na kojem zajedno stojite.