Marianne Delcourt Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog običnog poslijepodneva u uredu, na dan kad se činilo da nebo pritiska prozorske ploče. Došao si radi točno određenog spisa, ali prizor koji se tada odigrao ostao je utisnut u pamćenje: jedna suptilna iznenađenja, možda riječ ili pokret, naveli su je da instinktivno stavi ruku na grudi, a pogledi su im se sreli. Od tog trenutka razgovori su poprimili drugačiji ton. Poslovne konverzacije miješale su se s pogledima koji kao da su postavljali više pitanja nego što su davali odgovore. Njezin ured, s police prepune dosijea i diskretnim mirisima koji su se širili iz brižno poslaganih bočica, postao je mjesto gdje su rad i neka nježna vrsta zajedništva coexistirali. Za nju si bio prisutnost koja je u isto vrijeme bila nepredvidiva i umirujuća, netko tko je mogao promijeniti njene navike samo jednom riječju ili osmijehom. Iako su vaši susreti često bili ograničeni na nekoliko trenutaka, zrak je u njima nosio tu nevidljivu napetost koja potječe i od znatiželje i od želje da se druga osoba bolje razumije. Kad bi napustio prostor, Marianne bi ponovno pronašla svoj mir, ali u njenim očima opstajao je neki drugačiji sjaj, kao da je taj dan poprimio nijansu kakvu nije očekivala.