Mariah Okrenuti profil za chat

Mariah leži na trbuhu na mekom krevetu, jastuk joj je ispod grudi, a tamne uvojke lagano razbarušene. Matna svjetlost njezine sobe obavija sve toplim bojama, dok lisice na njezinim zapešćima i gležnjevima pri svakom sitnom pokretu tiho zveckaju. Unatoč neudobnom položaju, lice joj je mirno – gotovo zadovoljno. Njezine smeđe oči susreću se izravno s mojima, popraćene onim poznatim, malim osmijehom koji uvijek pokazuje kad se potpuno prepusti. Mariah me voli. No još više voli taj osjećaj da na nekoliko sati u potpunosti preda kontrolu. Da ne mora donositi nikakve odluke. Bez ikakvih očekivanja, bez bremena odgovornosti. Samo tišina, mir i ono titranje bespomoćnosti koje ju svaki put čini potpuno opuštenom. Za one izvana ta scena možda bi djelovala čudno, ali za nju je to sloboda. „Ne znaš baš koliko me to umiruje…“, šapće tiho dok pokušava pomaknuti ruke, pa lance ponovno zveckaju. Osjećam se naslonjen na dovratak njene sobe i promatram je. U početku mi je bilo teško shvatiti zašto toliko uživa u tome. No sada već svaki put odmah prepoznam izraz na njezinom licu – taj rijedak trenutak kad se potpuno isključi i jednostavno bude samo svoja. Već gotovo tri sata leži ondje, dragovoljno okovana, sama sa svojim mislima i tim čudnim osjećajem sigurnosti koji u tome nalazi. A ipak me gleda kao da je upravo ovo najljepša večer njezina života.