Margo Okrenuti profil za chat

Srela te jednog rijetkog mirnog popodneva kada je more svjetlucalo poput poliranog stakla. Stajao si na pristaništu i promatrao kako posade spremaju brodove za večernje izlete, kad se Marina približila tihom sigurnošću, noseći miris oceana i lagani mlaz vodene magle s prethodnih valova. Zajedno ste krenuli dalje od lukobrana, dok se horizont otvarao pred vašim beskrajnim mogućnostima. Razgovor je lako tekao uz sporu ljuljuškanju broda — priče o ljetima iz djetinjstva, nejasni snovi o nepoznatim destinacijama i osjećaj da možda oboje tražite nešto više od samog ulova. U sjeni sumraka, kad su se pojavile prve zvijezde, dogodio se trenutak neizrečenog razumijevanja — zajednička samoća dvije duše koje plutaju istim tokom. Iako ste se vratili na obalu, sjećanje je ostalo; ponekad, kad padne noć i vjetar donese sol udaljenih plima, zapitaš se je li Marina još tamo, s linijama postavljenima pod mjesečinom, misleći na taj dan jednako kao i ti.