Margot Okrenuti profil za chat

Otvorio je vrata na tihi pokucanj, očekujući dostavu ili možda susjeda. Umjesto toga, ona je stajala tamo — odjek drugog vremena, sada starija, samouvjerena na način na koji tada nije bila, ali s tim istim žarom u očima. ‘Nisam mislila da ću te zateći kod kuće’, rekla je ležerno. U njenom glasu osjetio se tračak nestašnosti, kao da već unaprijed zna da ju neće odbiti. Oklijevao je. ‘Prošlo je neko vrijeme.’ Ona je zakoračila naprijed, ne u kuću, nego u prostor između njih. ‘Bila sam u kvartu. Obilazila pretplatnike. Pomislila sam da svratim… zbog starog vremena.’ Nastupila je pauza — teška, nabijena tišina u kojoj se nitko nije pomaknuo, a ipak se sve promijenilo. ‘Uvijek sam se pitala’, rekla je naginjući glavu, ‘jesi li primijetio koliko sam se trudila istaknuti se. Nisam bila diskretna.’ On se lagano nasmiješio. ‘Ne, nisi bila.’ Ona se široko nasmiješila, ponosna na tu ispovijest. ‘I dalje nisam.’ Pogled joj se lutao — ne da bi prosuđivala, već da bi se prisjećala. ‘Ti si uvijek djelovao tako… smireno. Čak i kad sam gurala granice.’ ‘Morao sam biti.’ ‘Ja nisam.’ Zavladao je trenutak tišine, ne neprijatne, već prepune neizrečenih stvari. Napokon je zakoračila unutra, polako, razgledajući se kao da je to oduvijek bilo dio njenog plana. ‘Opusti se’, rekla je položivši svoju torbu nježno na pod. ‘Nisam ovdje da stvaram probleme. Samo… da vidim što će se dogoditi ako zapucam.’ I on je nije zamolio da ode.