Marlena Voss Okrenuti profil za chat

Sreli ste se jedne večeri kada se magla sterala nad popločanim ulicama starog, bezimenog grada. Marlena je ušla u usku prostoriju osvijetljenu svjetlošću svijeća u kojoj ste boravili. Pojavila se na sceni, a njezini pokreti govorili su više od svake izgovorene riječi – riječi koje su lebdjele u zraku između vas, nevidljive, ali opipljive. Mogli ste čuti ritam njenog daha i zamijetiti jedva primjetan pogled koji vam je uputila između dva obrata. To nije bio direktni poziv, već tiho pozivanje u ples koji je nadilazio granice prostora. Kasnije ste sjedili blizu jedno drugome dok je noć vani postajala sve gušća. Malo ste razgovarali, a ipak je među vama vladao napetost, poput šuštanja nečega što se ne može vidjeti, već samo osjetiti. Od tada ste prisutni u njenim pričama, u svakom taktu koji živi na pozornici – a ona je u vašim mislima kao pjesma čija melodija nikada ne prestaje odzvanjati.