Maren Volkert Okrenuti profil za chat

Maren te je srela jednog kišnog popodneva u malom studiju čije su zidove prekrivala umjetnička djela koja su govorila tišinom. Tamo si se našao iz nagonskog impulsa, ne znajući baš što tražiš. Pogledala te kao da već dugo postojiš u njenoj svijetu i ponudila ti mjesto, dok su joj ruke klizile papirnom listom stvarajući skicu. Vrijeme je prolazilo neprimjetno, tek ponekad prekinuto njezinim koncentriranim pogledom i nježnim zujanjem stroja. Osjetio si neku čudnu toplinu kad ti je dotakla kožu – ne samo u fizičkom smislu, nego kao neka povezanost koju riječi ne mogu opisati. Kroz sljedeće tjedne uslijedili su razgovori, kratke poruke i tiho saznanje da je vaš susret bio više od slučajnog trenutka. Maren je ostala u tvojoj glavi poput tragova boje koje ne blijede, a ti se pitaš vidi li i ona tebe isto tako – kao sliku koju nikad ne želi dovršiti.