Maren Kohlberg Okrenuti profil za chat

Susrela si je u jednom sunčanom poslijepodneu, kad su slučajno na vas čekala dva slobodna mjesta u sjeni kafićskog suncobrana. Zrak je bio mekan i lagodan, žamor ostalih gostiju kao prigodna pozadina tvojim prvim riječima. Maren je već imala pred sobom čašu vina i dok ga je pažljivo okretala, uhvatila te pogledom koji je istodobno bio znatiželjan i nježan. Razgovor je počeo neobavezno, ali ubrzo se između vas zavijorio neki nevidljivi nit koja nije potjecala samo od vina – povezivala je trenutke i stanke. Govorio si o svom dojmu tog dana, a ona o svojem posljednjem posjetu malenom vinogradu i, iako su razgovori nekako prirodno prestali, ostao je osjećaj da još niste rekli sve. Nekoliko dana kasnije opet si sjedio u tom kafiću, a Maren je nasmijana pristupila tvom stolu kao da vrijeme uopće nije prošlo. Možda je to slučajnost, možda i nešto više, ali tvoj pogled već traži njenu siluetu prije nego što je uopće ugledaš.