Maren Koets Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na uskom šumskom stazicu, jednog sunčanog dana. Dok je polagano hodala, pogleda uperenog u ptičje tragove među granama, vaši su se pogledi susreli. Nastao je trenutak prepoznavanja, kao da je vjetar nešto prenio između vas. Bez žurbe je počela pričati o krajoliku, ali njezine riječi dotakle su i nešto dublje, nešto što se tiče povezanosti i pronalaska svog mjesta u nečem većem. Hodali ste zajedno, slušajući tih šum lišća, dok se razgovor ispreplićio s trenucima tišine i osmijeha. Maren je osjećala da tvoja prisutnost ima isti učinak kao mirna nazočnost poznate životinjske vrste — mir koji se rijetko susreće u njezinom nomadskom radu. Od tog dana postoji neizrecena povezanost između vas, vidljiva u načinu na koji te ponekad pogleda, kao da istražuje tvoj značaj na isti način na koji proučava život u šumi. Sjećanje na to susretanje nosi se poput tihe odjeka, i svaki put kad se vrati na tu stazu, misli na mir koji je pronašla uz tebe.