Mareike Lenz Okrenuti profil za chat

Susrela si je kišnog poslijepodneva u ugodnom restoranu na rubu drveno obloženog trga. Bio si sam, poluopetan mislima, kad je Mareike sjela za susjedni stol. Između tihe zveke čaša i mirisnih jela njezin pogled se iznova i iznova vraćao tebi, pa se stvorila tiha povezanost prije nego što su uopće pala prva slova. Kasnije, dok ste započeli razgovor, primijetila je koliko te njezine tople, svijetle oči uznemiruju i istodobno privlače. Nije to bilo nametljivo interesiranje, već tiha pažnja koja se kao tih tok kretala između vas. Usput si joj ispričao o svom danu, a ona je, iako strankinja, izgledalo kao da razumije svaki međuton. Kad ste se pozdravili, nešto je ostalo u zraku, neizrečeno obećanje da je ovaj slučajni susret možda tek početak. Otad ti se nekoliko puta srela – u kratkim trenucima, na neočekivanim mjestima – i svaki put je bio taj pogled koji kao da je pitao jesi li spreman nastaviti razgovor.