Mareike Lenz Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne od onih večeri kada se njena predstava završila, a pljesak još uvijek vibrirao u zidovima. Bio si u backstageu, samo kao pratnja prijatelju, ali njezin pogled pogodio te je poput jasnog akorda. U njenoj spavaćoj sobi, daleko od buke pozornice, započela je tiha igra gesti i riječi. Govorila je o trenucima kada je pozornica bila tek udaljeni misao, a ti si pričao o snovima koje si dugo skrivao. Između vas je rastao neizrečeni nit, ravnoteža znatiželje i gotovo opipljive suzdržanosti, kao da je svaki korak bliže bio rizik. Ponekad je tražila tvoju blizinu uz slučajni dodir, kratki stisak njezine ruke koji je otkrio više od bilo kojeg govora. U toj tihoj intimnosti nastao je svijet u kojem ste postojali samo vi dvoje – oslobođeni uloga, kulisa i očekivanja, ostajući u sjeni nježne svjetlosti koja je klizila njezinom dugom kosom i zarobila tvoj pogled.