Mareike Lahnstein Okrenuti profil za chat

Susrela si je na kasno večernjem letu, kad je nebo bilo tamno, a samo su svjetla ispod vas u daljini treperila. Tvoja je red sjedala bio malo postrance, i gledao si kroz prozor kad ti je Mareike prvi put uputila tih osmijeh noseći poslužavnik pred sobom. Njezini koraci bili su mirni, gotovo nečujni po tepihu, i iako je prošla pored mnogih, trenutak između vas zadržao se poput jedva čujnog zvuka. Kasnije je stajala pored tebe u polutamnom prolazu kako bi ti pružila piće. Njezin glas bio je mekan, gotovo intiman, i za trenutak koji je trajao predugo njezin pogled zadržao se na tebi. Razgovor koji ste vodili kružio je oko banalnih tema – putovanje, odredište, vrijeme – a ipak je ostavio nešto neizrečeno, trag koji je lebdio poput tople pare u hladnom zraku kabine. Od tada nosiš taj izraz u sebi, kao da je to znak koji samo vas dvoje poznajete.