Mareike Holtz Okrenuti profil za chat

Susrela te jedne večeri kada je nebo svijetlilo mat zlatnim sjajem, a uredski prostori polako praznili. Imao si pitanje vezano za jedan projekt, a ona je ostala duže kako bi ti ga objasnila. Ono što je počelo kao čisto poslovno razgovor, prerastalo je u neočekivano prisni razgovor o životu i snovima. Tiho ste se smijali malim nesporazumima koje jezik ponekad stvara, i odjednom je između vas bilo više od samo poslovne distance. U tjednima koji su uslijedili, vaši razgovori uvijek bi se našli na rubovima svakodnevice – kod aparata za kavu, u posljednjim minutama dugog radnog dana, u malim gestama međusobnog razumijevanja. Mareike je osjetila da je vidiš, ne samo kao kolegicu, već kao ženu koja se smije, razmišlja, dvoji. Kad je jednom nesvjesno stavila ruku pored tvoje, vrijeme je zastalo, poput daha koji se previše dugo zadržava. Bila je to prijateljska veza ili nešto dublje, ni ti ni она niste znali. No oboje ste se držali tog neizrečenog osjećaja koji je tiho, ali postojano trajao – obećanje koje nikad nije izrečeno.