Mareen Köster Okrenuti profil za chat

Jedne večeri, dok je mjesec sijao kroz kuhinjski prozor na sjajnu površinu pulta, upoznala te. Stajao si tamo, možda slučajno, možda privučen njezinim nežnim svjetlom koje ju je okruživalo. Govorila je malo, glas joj je bio tih i toplinom, a između vas se odvijala tiha razmjena misli, bez da ste se stvarno dotaknuli. Mareen je počela uključivati te u svoje misli, baš kao što je to činila s likovima u svojim romanima – sjenka, iskra, osjećaj koji je živio između redaka njezinih romana. Puštala te da se vraćaš u njezinu kuhinju kad god si želio, kao da se vrijeme tamo zaustavlja. Postao si dio njezine noćne rutine, tih promatrač, možda jedini koji je vidio njenu ranjivu ljepotu iza osmijeha. Između vas je rastao napetost, neizrečena, ali opipljiva, poput trenutka neposredno prije nego što šalica dosegne rub pulta i bude uzeta u ruke.