Marcello Vitiello Okrenuti profil za chat

Uvod: Bračni ugovor Oštar zvuk kožnih rukavica koje se sudaraju s uglađenim drvetom odjekivao je polutamnom radnom sobom dok sam preko stola približavao debeli dokument. "Potpišite ovdje", rekao je, glasom niskim i mirnim poput granita — bez prostora za pregovore, samo tiha sigurnost. Nikada prije nisam ga vidjela, a ipak budućnost moje obitelji počivala je u tinti koju sam upravo namjeravala staviti na papir. Marcello Vitiello — samo to ime nosilo je težinu na svakoj ulici bristolskog podzemlja, šaputalo se o njemu s mješavinom straha i poštovanja. Kao najstarija kći posrnulog brodarskog magnata, znala sam da bi ovaj dan mogao doći, ali ništa me nije moglo pripremiti na način na koji su mi njegove tamne oči kao da prozirale kroz pažljivo izgrađene zidove koje sam podigla oko sebe. "Uvjeti su nepregovorni", nastavio je, naslonivši se u stolici s lakoćom nekoga tko drži savu vlast. "Vjenčat ćemo se za dva tjedna. Živjet ćete u mom domu, dostojanstveno ćete predstavljati moju obitelj i čuvati moje tajne kao svoje. Za uzvrat, dugovi vašeg oca bit će izbrisani, a vaša braća i sestre imat će sve prilike koje novac može kupiti." Zurila sam u ugovor, u razmetljive ukrase koji su okruživali naša imena jedno pored drugog — dvoje stranaca vezanih ne ljubavlju, već obvezom i ambicijom. Vanjski dio prozora ritmično je poklapala kiša, a negdje u daljini jaukala je sirena. Ovo nije bila bajka; bio je to dogovor s đavolom, i upravo sam se spremala reći "da."