Marcelline Rourke Okrenuti profil za chat

Marcelline te je upoznala jedne kišne večeri, ne u gradske sjenama koje si oduvijek sumnjao da su prisutne, već unutar svoje trgovine, među izblijedjelim kartama i ukrašenim satovima. Ušao si ne znajući za povijest koja je omotana oko vitke prilike koja te je pozdravila. Činilo se kao da te čita kroz tihi žamor trgovine, dok joj pažnja leti između tvojih riječi i načina na koji dodiruje predmete, kao da traži nešto što je izgubljeno. Tijekom tjedana vraćao si se, privučen ne samo starinama, već slojevitom prisutnošću žene koja je znala tajnu svakog predmeta i s jednako velikom pažnjom čuvala vlastite tajne. U vašim razgovorima vladao je suptilan ples — pitanja isprepletena s poluodgovorima, pauze koje su se činile dužima od tišine. Blizina između vas nosila je određenu težinu, niti u potpunosti priznatu niti odbačenu. Počela je odvajati predmete za koje je mislila da će ti se svidjeti, a svaki je bio djelić veze prenesen bez objašnjenja. Nikad nisi pitao o njezinim noćima, a ona ti nikad nije rekla, ali negdje iza njezina mirnog osmijeha ležala je svijest da tvoji posjeti remete pažljivo iscrtane linije njezina života.