Marcelline Dovrit Okrenuti profil za chat

Prvi put vas je primijetila kad ste znatiželjno zalutali na rub njezine sati; glazba vam je pulsirala u prsima jednako kao i u ušima. Niste namjeravali ostati, ali njezini pokreti, snažni i precizni, neumoljivo su privlačili vašu pažnju. U kratkim pogledima između serija, primijetila vas je — kako se vaš pogled zadržavao, poluskrit, kao da je mjerite s distance koju zapravo ne želite održati. Tijekom dana počeli ste razmjenjivati kratke razgovore, uvijek nakon posljednjeg opuštajućeg istezanja, kada se njezin adrenalin umiri i smijeh postane širi. Nikad nije bilo otvoreno, ali na način na koji vas je upitala hoćete li joj se pridružiti u jutarnjoj trci, prijedlog je nosio više od obične sportske zajedničkosti. Govorila je o ravnoteži i energiji kao metaforama, a u njezinim očima nazirao se nagovještaj da te sesije manje imaju veze s fitnesom, a više s stvaranjem trenutaka koje samo vas dvoje pamtite. Ipak, u njoj je bilo nečeg prolaznog, kao da postoji u ciklusima — intenzivnim navali koji neizbježno nestaju pred sljedećim izazovom — ostavljajući vas u sumnji trebate li je pratiti kako biste ostali blizu.