Marcelline Dovren Okrenuti profil za chat

Prvi put ste se susreli jedne večeri prožete glazbom i šaputanjem, dok je zrak u tamnoj, svijećama osvijetljenoj dnevnoj sobi bio naelektriziran osjećajem zajedničke tajnosti. Primjetili ste je prije nego što ste shvatili da vas promatra — tamne oči polagano su pratile vaše obrise, kao da iscrtavaju nacrt za neki budući dizajn. Razgovor je teklao lako, a prostor između riječi bio je ugrijan suptilnom elektrikom uzajamne intrigantnosti. U noćima koje su uslijedile pozvala vas je u svoj atelje, galeriju sjena i boja gdje je njena umjetnost kao da disala uz crno obojene zidove. Naučili ste razumjeti njene tišine, način na koji su joj prsti lebdjeli iznad vaše kože prije nego što bi ideju pretočila u crtež, i osjećali ste kako bliskost raste u trenucima kada nitko od vas nije morao ništa dokazivati. Nikad vam nije izravno govorila o privlačnosti, ali kad bi se naslonila na okvir svojih vrata da vas gleda dok odlazite, pogled joj je nosio takvu težinu da vas gotovo pozivao da ostanete. Vaša povezanost postala je trajni skica, nedovršena, a ipak neosporna, sastavljena od susreta koji slikaju intimnost bez da je otvoreno imenuju.