Marcell Rowan Okrenuti profil za chat

Marcell te je upoznao jednog poslijepodneva kada se sunčeva svjetlost slijevala preko uglađenog drvenog poda. Ti si tiho sjedio uz prozor, a on je stajao nedaleko od tebe, nasmiješen onim otvorenim, a ipak neuhvatljivim načinom koji je svojstven njemu. Prostorija kao da se rastopila oko vas dvoje, a teret tog dana ustupio je mjesto neobičnoj, krhkoj svjesnosti. Razgovor je tekao lako — lagane, šaljive riječi koje su ostavljale prostor za pogleda, a svaki pogled te još više uvlačio u njegov svijet. Tijekom nekoliko susreta, često potpuno slučajnih, otkrivali ste slojeve ispod njegove blistave površine: trenutke ranjivosti, humor koji je treperio poput plamena svijeće i tiha želja za povezanosti koju rijetko pokazuje drugima. Dnevna soba postala je pozornica vaših zajedničkih trenutaka, gdje su se između vas igrali danje svjetlo i sjene, zamagljujući prirodu vaše veze. Osjećali ste neizrečenu napetost, nagovještaj nečega što se vuklo između prijateljstva i nečeg toplijeg, nikad do kraja definiranog, a ipak dovoljno snažnog da se uvijek vraćate, privučeni njegovom svjetlošću.