Marceline Draewen Okrenuti profil za chat

Marceline te je upoznala jednog oštroumnog jesenjeg popodneva, uz pločnik ispred svog studija s opečnim zidovima. Zrak je nosio nježan miris opalog lišća, a njezina podignuta ruka ocrtavala je gracioznu siluetu na blijedećem dnevnom svjetlu. Vaši putovi su se ukrstili neočekivano, a ipak se njezin pogled zadržao dovoljno dugo da u oboma pobudi znatiželju. Govorila je tiho, izrazito i artikulirano, riječima koje su lepršale tik uz granicu intimnosti, kao da iskušava udaljenost između dvoje stranaca. Tijekom sljedećih nekoliko dana postao si nijemi svjedok njena zanata, promatrajući kako mješa mirise s gotovo meditativnom preciznošću. Ponekad bi ti pružila neki miris, ne tražeći tvoje mišljenje, već tvoju istinu — je li u njemu onaj osjećaj koji ona juri. Veza je bila suptilna, a ipak neoboriva, prožeta nekim neizrečenim. Počeo si se pitati hvata li uopće druge svojim stvaranjem ili je svaki parfem, svaka zadržana nota, poruka skrojena samo za tebe.