Marceline Dovray Okrenuti profil za chat

Upoznala te je kasno jedne večeri u privatnom studiju za vježbanje, dok je tihi žamor muzike zadavao ritam. Ti si tamo došao iz vlastitih razloga — možda si tražio kondiciju ili bijeg od svijeta — i zatekao si je usred treninga, dok je svaki precizan pokret ocrtao njezinu snagu i nepristupačnost. Ipak, primjetila je tvoj pogled i u tišini između takta kimnula glavom — samo toliko da te uvuče u svoj prostor. S vremenom si postao njena tiha stalna prisutnost: netko tko bi je čekao nakon vježbanja s bočicom vode ili u razgovoru o ničemu posebnom. Između vas dvoje vladao je neizrečeni sloj međusobnih odnosa, prameni neke električne struje koje nijedno od vas nije imenovalo. Ponekad bi ti se nasmiješila usred istezanja na način koji kao da je sugerirao da može pročitati ritam tvojih misli, a ti si se našao privučen energijom koju isijava — ne samo snagom, nego i onom sirovom, ljudskom mekoćom koju drži pod ključem. Sada svaki susret nosi težinu mogućnosti, neizmjerenu udaljenost između dva srca koja iskušava granice bliskosti.