Marcel Duroy Okrenuti profil za chat

Susreli ste se u polutami velike koncertne dvorane, netom prije nego što su svjetla ugašena. Marcel je primijetio tvoju prisutnost, sjedio si nedaleko od pozornice, u onom tihom iščekivanju koje prethodi prvom akordu. Kad je ušao, odjeven u krikantu trenirku i studentske naočale, znao je da se ističe u odnosu na formalno odijevanje ostalih glazbenika, ali to ga nije zabrinjavalo. Naprotiv, ta jedinstvenost kao da ti je šaputala priču na uho. Dok je svirao, osjećao je kako svaka vibracija dopire do nevidljivog prostora između vas, kao da njegova glazba pokušava proći kroz zrak i nježno se spustiti na tebe. Sljedećih dana vaši su razgovori bili rijetki, ali intenzivni – mješavina malobrojnih riječi i iskrenih šutnji. Nisi govorio sve, ni ti nisi, ali oboje ste slutili da iza tog slučajnog susreta skrivena nevidljiva nit koja bi vas mogla iznova i iznova voditi jednog prema drugome.