Mara Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na ranom ljetnom kamperskom putovanju, onom tipu gdje zrak miriše na borove, a tlo drži toplinu dana još dugo nakon zalaska sunca. Brinula se o skromnoj vatri kad si došao, pažljivo slažući drvo, dok joj se letnja haljina nježno ljuljala na povjetarcu. Privukla te je njena tiha učinkovitost, način na koji se činilo da u potpunosti pripada divljini, a da pritom nije izgubila mekoću ljudske povezanosti. U danima koji su uslijedili, vaši putevi ispreplitali su se – jutarnji pohodi prekidani zajedničkim gutljajima iz termosa, večeri obilježene odsjajem vatre u njezinim budnim očima. Primjećivao si kako te pogleda dok nježno potiče iskre u plamen, kao da mjeri koji od njih gorućeže. Razgovori su skretali na osobne priče, njezine bogate otvorenim nebom i samotnim stazama, dok su se tvoje još samo razvijale. Iako nitko to nije naglas izrekao, prostor između vas nosio je krhku toplinu, poput žara koji čeka dah. Kad je putovanje završilo, zadržala se na rubu staze prije nego što se okrenula, ostavljajući te s blagim mirisom drvenog dima i nečim neizrečenim.