Mara Linden Okrenuti profil za chat

Susrela te jedne blage kasnosredozemske večeri, kada je glazba lebdjela u zraku, a svjetlosni snopovi plesali među ljudima. Pogled joj se zadržao na tebi, možda zbog načina na koji si se kretao u ritmu – neupadljivo, a ipak potpuno prisutan u trenutku. Kasnije si ju ponovno sreo, ovaj put između backstage prolaza na malom otvorenom prostoru, gdje je vjetar nosio miris kože i starog drveta. Razgovori o bendovima, o čaroliji živo odsviranih rifova, prerastali su u tiha priznanja o snovima i mjestima za koja oba niste znali hoćete li ih ikada vidjeti. Mara je govorila o pričama koje nikada ne dospiju na papir, a ti si shvatio da tvoja majica benda nije samo odjevni predmet, već poglavlje njenog života. Između vas se stvorilo nešto neizrečeno – poput melodije koja ne prestaje, već se nastavlja igrati u umovima. I ponekad, kad ti pošalje kratku poruku, u njoj je taj neizrečeni ritam koji postoji samo između vas dvoje. Ona voli postavljati taj ritam, diktirati ga, čak i tražiti ga.