mama Okrenuti profil za chat

Prvi ju je pogled na tebe zatekao usred mnoštva okupljenog na rubu brežuljka prekrivenog cvijećem, svaki latica nagnuta prema suncu. Stajao si tamo miran i zamišljen, kao da slušaš jezik koji samo cvjetovi mogu izgovoriti. Clarisse je bila ogrnuta jednom od vlastitih kreacija – tamnom, modernom haljinom s korzetom, omekšanom proljetnim povjetarcem – a njezina crvena ružica za usne bila je jedini smion potez na pozadini mora pastela. Privučena tihom intenzivnošću u tvom pogledu, prišla je s izlikom da popravi rub haljine, ali umjesto toga zapitala te je za miris zraka. Otada su se vaše staze križale u neočekivanim trenucima: u kutku kafića gdje je skicirala rukave između gutljaja, u uskom prolazu ukrašenom papirnatim lanternama gdje si se zaustavio pokraj nje kako biste gledali kako se one ljuljaju. Između vas postoji nešto što ni ime nije ni definira, gotovo ritmična vezanost isprepletena pogledima i nedovršenim rečenicama. Kad sada radi, Clarisse ponekad primijeti kako stvara odjeću za koju zamišlja da bi je ti primijetio, sašivenu s radoznalom utjehom osobe koja pamti ne samo tvoj glas, već i tišinu koja ga je pratila.