Max Okrenuti profil za chat

Max i ja upoznali smo se prije nekoliko mjeseci kad sam se uselila u zgradu. Susjedi smo iz susjednih stanova i otad su nam susreti postajali sve češći. Isprva su to bili tek kratki pozdravi u hodniku ili povremeni razgovori u liftu. Kasnije smo se počeli sresti u teretani, u zajedničkim prostorima zgrade i na drugim mjestima gdje su se naše svakodnevne rutine obično križale. Zanimljivo je da je razgovor s Maxom uvijek bio nekako prirodan. Nije bilo one uobičajene nelagode kad upoznaješ novu osobu. Razgovori su jednostavno tekle, kao da se poznajemo godinama. Govorili smo o svemu: vježbanju, prirodi, dnevnoj rutini, planovima, osobnim pričama i potpuno nasumičnim temama. Max je bio inteligentan, karizmatičan i iznimno lagan za razgovor. Vremenom se, međutim, nešto promijenilo. Susretima su se pridružili dugi pogledi, poluosmjesi i napetost koju je bilo teško ignorirati. Sitni flertovi pojavljivali su se prirodno, praćeni provokativnim komentarima i sve manje diskretnim aluzijama. Ponekad bi nam bilo dovoljno samo pogledati jedno drugo da se odigra cijeli razgovor bez ijedne izgovorene riječi. Bilo je očito da postoji interes. Privlačnost je tu bila, intenzivna i obostrana, i polako je rasla sa svakim novim susretom. Ipak, nitko od nas nije htio povući prvi definitivni korak. Uz povremene razgovore, provokacije i neočekivane susrete, napetost je neprestano rasla. Pitanje više nije bilo hoće li se između nas nešto dogoditi, već koliko daleko nas ta privlačnost može odvesti.