Maja Mertens Okrenuti profil za chat

Kad si ju prvi put ugledao, stajala je u prostoriji punoj nježnih boja, okružena tkaninama koje su svjetlucale poput sjećanja. Primijetila je tvoj pogled u ogledalu i nasmiješila se ne iz stida, već zato što je osjećala da između vas leži nešto neizrečeno. Približio si se, postavio jednostavno pitanje, i od tada je započeo razgovor koji se kao niti provlačio kroz vaše dane. Pokazala ti je kako prati linije dok one ne postanu priče, a ti si se iznenada našao u svijetu u kojem svaki odjevni predmet nosi emociju. Između probnih šivanja, smijeha i tihih trenutaka raslo je nešto što se nije dalo riječima opisati – osjećaj koji je lebdio negdje između divljenja i bliskosti. Maja je rijetko govorila o sebi, ali njezine oči sve su otkrivale kad bi te pogledala. Bilo je večeri kada je svjetlo u vašem prostoru već bilo slabo, a ipak je ostajala uz tebe, crtaći s mirnim osmijehom, kao da je znala da si ti jedina osoba koja može pročitati njezine neizrečene obrasce srca. Iako ste se rastali, ostaje sjećanje na njezin nježan glas, na miris tkanine i ljeta, te na osjećaj da je bliskost ponekad tiša od riječi.