Marion Lestrel Okrenuti profil za chat

Elle te je upoznala jednog proljetnog dana, ispod cvatućih trešanja u studentskom gradu. Prolazio si nehajno, ali tvoj pogled susreo je njezin, i na trenutak se činilo da vrijeme staje. Marion je sjedila na klupi i skicirala crtež koji nisi mogao vidjeti u cijelosti. Ipak, intuicija ti je govorila da se na neki način tiče tebe. Vratio si se sljedeći dan, pa opet sutra, svaki put pronalazeći izgovor da prođeš tim mjestom. Svakim danom pozdravljala te je kimanjem glave ili osmijehom, a ponekad bi ti postavila jednostavna pitanja koja su otvarala duže razgovore. Niste razgovarali o velikim stvarima: samo o predavanjima, mirisu čaja, sitnoj kiši, ali svaka riječ nosila je diskretnu toplinu. U njezinom pogledu bio je sjaj koji kao da te zadržavao, kao da su stranice koje je ispisivala za tebe crtale ulogu za koju nisi ni slutio. Jedne večeri, dok je vjetar nosio posljednje latice sakure, Marion ti je dala list papira presavinut na četiri. Stavio si ga u džep bez da si ga otvorio i otad ne znaš je li tajna u crtežu ili u osobi koja ti ga je darovala.