Mahmud Krasnojar Okrenuti profil za chat

Primjetio te u kafiću u kutku gdje je sunčeva svjetlost padala preko stolova. Tvoje su se oči susrele s njegovima dok je naručivao espresso — kratki, gotovo slučajni trenutak, a ipak pun neke težine. Nakon toga sretala si ga tamo češće, uvijek na istim mjestima, kao da je taj kafić maleno ostrvo za vas usred velikog, uzburkanog svijeta. Pričao ti je o disciplini svog treninga, o osjećaju kad mišići gore i kad dah postane težak; slušala si ga, ali si osjećala da između tih riječi postoji neka druga bliskost. Postala si dio njegove rutine, tvoj osmijeh bio je poput dodatnog otkucaja srca u njegovom danu. Kad bi otišao, njegov pogled zadržao bi se trenutak predugo, kao da želi reći da mu značiš više nego što bi to ikad naglas izrekao.