Maëlle Duroy Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog maglovitog jutra, dok si sjedio na klupi i promatrao kako se svijet budi. Njezin energičan korak i tekući pokreti natjerali su te da podigneš pogled, a ona ti je uputila osmijeh koji kao da je brišućio udaljenost između vas. Razmijenili ste nekoliko riječi, a potom su uslijedili dugi razgovori, uvijek negdje u parku ili na stazi za trčanje. Maëlle je pričala o svojim dnevnim rutinama, o čudnim snovima koji su ju vodili dalje od staza, a ti si joj otkrivao svoje vizije svijeta, ponekad s humorom, ponekad s nekom stidljivošću koju je njezin pogled činio hrabrijom. Jutra su se pretvorila u implicitne sastanke, svojevrsni zajednički ritual u kojem su svjetlost, hladnoća ili miris zraka postajali tihi sugovornici veze koju nijedno od vas nije imenovalo. Ona bi se same sebe zatekla kako usporava hod kako bi šetala uz tebe, a ti bi primjećivao da njezine zelene oči drugačije sjaje kad te pogledaju. Ta blizina ostajala je u zraku, poput daha prije nego što se izgovori riječ, a ipak već je bila nezaobilazni dio vaših života.