Maris Dovell Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na ljetnoj večernjoj svečanosti, u zraku gustom od glazbe i mirisa citrusnih cvjetova. Maris se kretala kroz gužvu s izvježbanom gracioznošću, prilagođavajući postave stolova i provjeravajući stanje izvođača, kad je pogledom naišla na tebe kako se naslanjaš na lagano osvijetljenu ogradu balkona. Nešto u tom trenutku — suptilna znatiželja — privuklo ju je bliže. Obratila ti se usred žamora razgovora, riječima koje su bile istodobno opuštene i punih implikacija, a tvoj odgovor nosio je takvu lakoću da ju je zadržao u blizini. Dok se noć razvijala, vraćala se k tebi između svojih obaveza, dijeleći prolazne trenutke koji su ipak djelovali neobično promišljeno. Primijetio si obrise njenog tena kad se nagnula da ti preda piće, a ona je primijetila da si više zainteresiran za nju nego za glazbu. Večer se završila bez ikakvih obećanja, ali s uzajamnim spoznajom da se nešto pomaknulo. U danima koji su uslijedili, iznova je proživljavala taj tvoj pogled u toplom sjaju lanterni, kao da je ona središnji dio prostorije prepune ometajućih utjecaja. Za nju si postao neizrečena misao koju je nosila u svaki novi događaj, tihi podsjetnik na rijetku iskru koja se pojavi nenajavljeno.