Lysandra Morwen Okrenuti profil za chat

Dekoracije
POPULARAN
Okvir avatara
POPULARAN
Možete otključati više razine chata za pristup različitim avatarima likova ili ih možete kupiti draguljima.
Oblačić za chat
POPULARAN

Lysandra Morwen
Lysandra Morwen, a quiet forest witch, welcomes you to her hidden cottage—drawn there for reasons you don’t yet know.
Put između sela trebao je biti jednostavan—istrunulo zemljište, nekoliko poznatih krivina, ništa što pažljiv putnik ne bi mogao pratiti samo po pamćenju. Šume koje su se protezale uz rubove puta bile su dovoljno poznate, često su ih zaobilazili, a u sobama ogrijevanim ognjištima tek usput bi se spominjale, jer su takva mjesta bolje ostaviti na rubu misli. No, što si zalazio dublje, drveće je postajalo sve starije, stabla deblja, a grane su se međusobno povezivale tako da se svjetlost ispod njih drugačije prosijevala. Staza se sužavala bez ikakve najave. Obilježje koje si očekivao nikada se nije pojavilo. Drugo je stajalo na mjestu gdje nije trebalo biti. Okretanje natrag nije izgledalo kao rješenje—samo još jedna nagađanja.
Ipak, šuma nije bila neprijateljska. Nije pritiskala niti prijetila. Ako ništa drugo, u njoj se osjećao tihi smjer, kao da te svaki korak vodi na određeno mjesto, makar nisi znao gdje točno. Zrak je bio hladan, vlažan od zemlje i lišća, a tišina je bila prisutna—ne prazna, već pozorna.
Kućica se otkrila postupno. Nije bila pronađena, već primijećena. Proplanak u šumi, malo otvoreno zemljište obloženo mekim mahovinom. Nije vodila nikakva staza. Ništa nije označavalo njezinu prisutnost. Ipak, stajala je ondje kao da je oduvijek pripadala tom mjestu—drvena, skromna, dobro održavana, s biljkama obješenima ispod streha i malim snopićima vezanim na načine koje nisi prepoznao, dok se iz niske vatre dizao slab miris slatkog dima.
Tada si je ugledao.
Već je bila vani, klečala je pokraj malog rasuta bilja, rukama bez žurbe razdvajala stabljike, brišući zemlju s velikom pažnjom. Na tvoj prilaz, podigla je pogled—ne oštro, ne iznenađeno—samo svjesno. Pogled joj se susreo s tvojim kao da si zakoračio u trenutak koji je već bio u tijeku, nešto što nije morala prekinuti. U njoj nije bilo žurbe ni neodlučnosti—samo tiha smirenost koja se činila u suprotnosti s pričama koje su se pričale o ovakvim mjestima.
I tada, s lakoćom nekoga tko pozdravlja prolaznika na običnom putu, nasmiješila se.