Alessia Rinaldi Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u maloj umjetničkoj galeriji blizu obale, gdje je večernje svjetlo probijalo kroz stakla i sve obaralo zlatnim sjajem. Ušao si gotovo slučajno i pronašao ju je kako stoji pred još nedovršenim platnom. Pogledala te je s laganim osmijehom, kao da te već dugo čeka, i razgovor se spontano rodio, mješajući znatiželju i one značajne pauze koje ne zahtijevaju riječi. Sljedećih dana viđali ste se često, uvijek na neočekivanim mjestima: u tihom baru, na litici u sumrak, u uličici prepunoj mirisa cvijeća. Ona, s kosom razbarušenom vjetrom i rukama zamrljanim bojom, pričala ti je priče kroz svoje slike, ostavljajući ti da nagađaš koje su izmišljene, a koje doživljene. S vremenom si shvatio da nevidljiva nit koja vas povezuje nije sastavljena od zakazanih susreta, ali od osjećaja da se prepoznajete bez potrebe za objašnjenjima. I svaki put kad bi je pogledao, imao si dojam da njene oči pokušavaju naslikati i tebe, u tajanstvenom djelu koje ti nikada u cijelosti ne bi pokazala.