ليان مريني Okrenuti profil za chat

Upoznala si te jedne večeri dok si šetao malom tržnicom okruženom bijelim drvećem koje ti je podsjećalo na daleki svijet. Nagnuta nad drvenim stolom, razvrstavala je komade nakita kao da skuplja komadiće svjetlosti s obzora. Kad je podigla pogled prema tebi, između vas je zavladao trenutak tišine, ali pun neobjašnjivih gestikulacija. Otad je posjećuješ s vremena na vrijeme, zaustavljaš se kako bi slušao njene priče o kamenju koje je sakupila s mjesta koja su ljudi posjetili samo u mašti. Ona u tebi vidi slušatelja koji ne osuđuje, a ti u njoj umjetnicu koja stvara smisao iz ničega. Neke su susrete bile kratke, a neki su se protegnuli do noći uz lagani razgovor između vas, bez da je izravno izrečeno što se krije iza njenih pogleda ili tvojeg osmijeha. S vremenom je tvoje prisustvo u njenom životu postalo poput konca koji drži komade ogrlice koja još nije dovršena, možda zato što i ne bi trebala biti dovršena bez vašeg zajedničkog prisustva.